Masa Zemlje: m = 5,98 * 10²⁴ kg = 5 980 000 000 000 000 000 000 000 kg

Masa Sunca: m = 1,99 * 10³⁰ kg = 199 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 kg

Masa Mjeseca: m = 7,348 x 10 * 10²² kg = 73 480 000 000 000 000 000 000 kg

Udaljenost Zemlje od Sunca: r = 1,5 * 10¹¹ r = 150 000 000 km

Brzina kretanja Zemlje oko Sunca: v = 29,78 km/s = 29 780 m/s

Brzina rotacije Zemlje: v = 465,1 m/s

Minuta nije veliki vremenski razmak, ali miljarda minuta je više od devetnaest vijekova

Probijanje zvučnog zida je kada avion dostiže i prelazi brzinu zvuka.(343 m/s ili 1234,8 km/h)

Brzina svjetlosti u vakumu: c = 300 000 km/s

Milijarda listova papira je visoka 100 km.

Ako bi mogao hodati mil. koraka, obišao bi Zemlju 20 puta.

Najniža izmjerena temperatura (Antarctic) 185K = −88°C

U jednoj sekundi, svjetlost može obići Zemlju 7 puta.Topla voda smrzava brže od hladne vode

Glavni sastojci zemljine atmosfere dušik (78%) i kisik (21%)

OSOBINE TIJELA - FIZIČKE VELIČINE
(FIZIKA VII razred)

Priroda je sastavljena od mnoštva tijela koja imaju svoje osobine. Osobine tijela koje možemo izmjeriti i izraziti brojem nazivamo fizička veličina, a dijelimo ih na osnovne i izvedene. Svaka fizička veličina ima svoj naziv, oznaku i svoju mjernu jedinicu. Mjerne jedinice takođe imaju oznake, a i one mogu biti osnovne i izvedene (izvedene nastaju tako što se uz osnovnu mjernu jedinicu postavi prefiks).

Tijela su izložena različitim uticajima koji dovode do promjena na tijelima – fizička pojava. Svako tijelo u prirodi ima određeni oblik koji može biti pravilan (možemo odrediti njegovu dužinu(a), širinu(b) i visinu(c), možemo izračunati i njegove površine(S) i njegovu zapreminu(V) i nepravilan kada pomoću menzure možemo odrediti njegovu zapreminu. Poznavanjem zapremine i mase(m) možemo odrediti i gustinu(ρ) tijela.
Tijela su sastavljena od velikog broja molekula koje se nalaze u stalnom kretanju, što ima za posljedicu pojavu unutrašnje energije(U) i temperature(t). Tijela predaju ili uzimaju od okoline ili drugih tijela toplotu koju nazivamo predana ili primljena količina toplote(Q). Na molekule unutar tijela djeluju međumolekularne sile, čija jačina sa temperaturom tijela određuje u kom agregatnom stanju će biti tijelo (čvrsto, tečno ili gasovito).
Tijelo kao cjelina može da se kreće pod dejstvom sile(F), što ima za posljedicu pojavu sile trenja(Ftr), kao i pojavu brzine(v) i ubrzanja(a). Pri kretanju tijela prelaze i određeni put(s) (brže ili sporije, pravolinijski ili krivolinijski), a sve ovo se dešava u određenom vremenu(t). Na sva tijela u prirodi djeluje sila Zemljine teže ili gravitaciona sila(Fg), što dovodi do pojave težine(G), slobodnog pada tijela i pritiska čvrstih tijela(p). Pritisci se javljaju i kod tijela koja se nalaze u tečnom i gasovitom stanju, a nazivamo ih hidrostatički i atmosferski pritisak(p). Tijela u zavisnosti od toga da li se kreću ili u kom položaju se nalaze mogu imati i mehaničku energiju: kinetičku(Ek) i potencijalnu energiju(Ep). Tijela koja imaju energiju mogu izvršiti određeni rad(A) i imaju snagu(P)). Vršenje rada nad tijelima nam olakšavaju prosti mehanizmi: poluga, strma ravan i kotur

.

UPUTSTVA ZA RJEŠAVANJE FORMULA IZ FIZIKE, KAO I PRETVARANJE MJERNIH JEDINICA (klik na sliku)

................ ........ ........
........ ........

.

ELEKTRIČNA ENERGIJA, MAGNETIZAM,
TALASI, SVJETLOT I NUKLEARNA ENERGIJA
(FIZIKA VIII razred)

Električna energija predstavlja usmjereno kretanje elektrona kroz provodnik. Elektricitet je prisutan svud oko nas (munja, određene vrste jegulja stvaraju struju kojom parališe svoj plijen, ljudsko srce proizvodi malu količinu elektriciteta…). U zavisnosti od naelektrisanja tijela u prirodi mogu biti: neutralna (jednak broj elektrona i protona), negativno naelektrisana (više elektrona nego protona) i pozitivno naelektrisana (više protona nego elektrona). Razlika broja elektrona i protona na tijelu naziva se električni naboj ili količina elektriciteta (q).

Tijela se mogu naelektrisati: trljanjem, dodirom i el.influencijom. Naelektrisana tijela oko sebe stvaraju električno polje (E) i dejluju jedna na druge el.silom (F) koja može biti privlačna i odbojna. Naboj postavljen u el.polje ima određenu potencijalnu energiju koju nazivamo el.potencijal (V). Razlika potencijala predstavlja el.napon (U). Za naelektrisavanje različitih tijela potrbna je i različita količine elktriciteta što predstavlja fizičaka veličina el.kapacitet (C). Za proizvodnju el.energije koristimo različite izvore el.struje: galvanske elemente i generatore, a za njeno čuvanje akumlatore. Veoma važne osobine el.energije su: jačina el.struje (I) i el.napon (U). Tijela koja ne provode el.energiju nazivaju se izolatori, a koja provode nazivamo provodnici. Veoma bitna karakteristika provodnika je vrsta materijala od kojeg su napravljeni ili specifični otpor (ρ) kao i njihov ukupni el.otpor (R). El.energija može izvršiti određeni rad (A) i ima određen snagu (P), a veoma bitna veličina je utrošena el. energija (E) i količina toplote (Q) koju ona može stvoriti. El.energija pored toplotnog djelovanja ima i magnetno djelovanje, te se oko svakog provodnika stvara i magnetno polje koje ima svoju jačinu magnetnog polja (H), stvara elektromagnetnu silu ili Amperovu silu (F) i magnetnu indukciju (B). U homogenoj sredini može se pobuditi oscilovanje čestica koje se kroz tu sredinu širi u obliku talasa koji mogu biti transverzalni i longitudinalni. Talase karakterišu period oscilovanja (T), frekvencija talasa (f) i brzina talasa (v). Tijela koja su zagrijana do veoma visokih temperatura stvaraju svjetlost koja se širi na sve strane u prostor. Svjetlost se kroz homogenu sredinu prostire pravolinijski, (brzinom od 300 000 km/s) pri dolasku do ravnih površina se odbija, a pri prelasku u drugu sredinu prelama. Ove osobine svjetlosti su omogućile proizvodnju različitih uređaja kao što su: periskop, mikroskop, durbin, dvogled, naočale, sočiva, povečala, sunčane peći… Premještanjem elektrona sa jednog tijela na drugo dobivamo naelektrisanje odnosno električnu energiju, ali i cijepanjem ili spajanjem jezgra atoma možemo dobiti energiju koju nazivamo atomska ili nuklearna energija (oslobađa se kroz dva procesa – fisija i fuzija) koja stvara radioaktivno zračenje i nuklearne sile i omogućila je proizvodnju: nuklearnih elektrana, nuklearnih bombi, uređaja u radioterapiji za liječenje tumora i sl.

.

.

.